Hibernacija, je prekinuta, ponovo sam ovdje na ravni svijeta, tek toliko da se zna, ako ikoga zanima. Prošli su dani ponosa i slave, neke druge linije puta negdje drugdje vode...neke druge, ja još uvijek putujem ondje gdje su boje na pruge. Tek ponekad svratim i ovdje, iako nalazim tek pustoš prošlosti, vireći krišom iz pustinje sadašnjosti, naslučujem...svijet bez vode i zelene boje, eonima drobljen regolit budućosti. |
U vremenu prvih jesenjih kiša, nakon toplog listopada koji se pretopio u još uvijek topao studeni, a nakon voštanih dana i izdubljenih bundeva stigao sam ponovo ovdje. Naoštrenog noža i pera, bez iznimke povremeno, bez ideje unaprijed stečene i bez prethodne najave, izmičući se formi... |
Gori grad, opet , ponovo se asfalt topi, posebno je vruće oko dva, tri sata poslijepodne, vratio sam se, ili sam cijelo ovo vrijeme ovdje bio....Propustih sedam mjeseci on-line otvaranja duše, ili sedam sekundi, nije važno. I sada sam stigao slučajno, tumarajući bespućem sati koji jure amo tamo skupljajući se u kap dana , što se komešaju u tjedne, mjesece , godine...Vrijeme kao i uvijek omotano oko mene, svjestan prolaznosti, u đepovima podsjetnice smrti...noći, dana, tropskog raja na ribnjacima sjeverno od mog malog usijanog grada...neku noć, uz logorsku vatru usnuo sam budan Vietkong... |
Sretna Nova godina...Doček, ta farsa i napuhan običaj bez ikakve spontanosti. Ipak neorganizirirano , slučajno, bez ideje i plana, pa ako se dogodi, to je jedino opravdanje. |
INTRO u zimu... |
Jesen je stupila na snagu točno prije četiri dana ničim prije toga ne ukazavši na svoj dolazak. Iz vrućine i totalne sparine iznikla je preko noći jesen, kroz zavjese je u zagrijane sobe donijela hladan dah, prozračnost , miris sjeverca i sjetu...ukazala je ljetu kako je vrijeme da ode... Nije me bilo jaaako dugo, no što je dugo, a što kratko? Vrijeme je relativan pojam u svakom slučaju i u ovom našem fizičkom kontinuumu to se lako može dokazati. Kada se čovjek nalazi u životnoj pogibelji, nekakvoj općenito usranoj i lošoj situaciji, ili jednostavno čeka u čekaonici nekakav administrativni izbljuvak, ili liječnika vrijeme se izdužuje, rasteže, minuti postaju sati.... Isti taj čovjek kada uživa u najboljem provodu svog života, nezaboravnom putovanju, ili seksu s ženom kakvu je oduvijek želio, tada sati postaju minute...ili sekunde, pa vi recite nije li stari Albert zapravo itekakko dobro konstatirao kako je vrijeme odista relativno... |
Dani se sumanutom brzinom obrušavaju na mene i prolaze poput expressnog vlaka..samo na večer zastanu, kao kad vlak ulazi u stanicu... Siječanj odumire, a prvi pravi snijeg je tek sada pokrio tlo, učinio zemlju gnjecavom i blatnom...dodatno začinio sve nekim sumornim ugođajem..s pitanjem, nema potrebe za zimu sada, kasno je! |
Vuče se siječanj, bez zime...samome sebi zaboravio je ime...vuče se poput umornog psa, lijenog sunca u suton...podvijena repa. Okrunjen mirisom proljeća, siv nakon što se uklone šarena svjetla blagdana. Grad je umoran, i ljudi njegovi su umorni od slavlja. Čemu slavlje i puni stolovi, čemu toliki nesklad kad smo papira robovi? |
Godina...odlazi u viječnost...dok ne se ne zaboravi, vidljiva u snovima. Ljudi kroz godinu su prošli, pješke i svakako drugačije. Mirisi su stari i pozanti ponekad, na trenutke ispunili dane. Bilo je velikih ljepljivih vrućina, trenutaka radosti i mnogih trenutaka ispraznih, dana koje sam zaboravio još dok su tekli i dana kojih se nikako sjetiti nemogu. A bilo je i toliko čudnih, ali lijepih trenutaka koje je godina nenajavljeno donijela, zagasila mračne slutnje beskonačnog nemira i odbacile me u sam drugi ugao svemira. |
Na rubu noći odlučio sam odgovoriti na pitanja koja teku rijekama misli...nema me neko vrijeme u virtualnom svijetu? Nema me u svijetu još nestvarnijem od onoga koji živim? |
Pisanje je potreba ukoliko dolazi ničim izazvana... |
Nedjeljna večer klizi u noć...a sati su stali i zamrzlo se vrijeme. Tek sekunde ljepljivo pomičnu naprijed...usporeni svijet. Izvan tople sobe mrzovoljni je svijet lažljivih ljudi. Ali izvan te iste sobe, daleko u tom svijetu je i jedno maleno sunce... |
Nakon čini se rezultata globalnog zatopljenja za koje neki još uvijek nisu sasvim sigurni jesu li krivci ljudi, ili se priroda poigrava, a to je izuzetno topao, na mahove vruć listopad, stigla je jesen konačno...Zapravo donijela je i prve tragove zime, jer sjeverac koji zapuhao u nedjelju nakon malih kišnih zahvata tmurnog neba , donio je onaj prepoznatljiv miris jeseni, pa čak i zime i snijega... |
Sine, kamo te nose noge umorne...? |
Jesen prije jeseni, iznenada...kišom stigla i užareni beton ohladila. Listovi breze, žuti, suhi poput pergamenta na tlu su pokrili spaljenu travu. Vrijeme je takvo da tražim skrivene znakove na površini svijeta. Tražim vrata za prolazak, vrata za odlazak, vrata za prelazak... |
Nastavlja se..topljenje... |
Prošao je Ljetni tabor, LARP festival koji organiziram već jedanaestu godinu. Promjenili smo lokaciju, odnosno pomakli stvar 1 km sjeverno od starog mjesta. Pet dana u šumi u šatoru, kupanje u muljevitom ribnjaku, ljudi odjeveni u srednjovijekovne odore i stotine litara vina i piva, gitara i sve i svačega...Dugo se trudih napraviti nekakav oblik zabave drugačji no drugdje...dolaze ljudi iz raznih dijelova Hrvatske..No nešto je nedostajalo u svemu ovome...a ja znam što, no nema smisla o tome govoriti. Ipak bilo je čarobno, s malo stare čarolije u đepovima čak i zlatasto na mahove. |
Rat u Libanonu! Gori grad, stranci bježe...avioni rasipaju streljivo i rakete na sve strane...Bliski istok u plamenu..i tako će uvijek biti dok prokleti narod Jeruzalema ne shvati i prihvati svoju ulogu u povijesti. Ne umanjujem njihove žrtve u drugom svjetskom ratu, niti Hitlerov zločin., no kada će svijet shavtiti, a shvatio je odavno ( osim amerikanaca), da taj isti židovski nacionalni korpus nemilice provodi diskriminaciju i ubija sve u svom susjedstvu? I tako već desetljećima, skriven ispod skuta Carstva zla, Amerike..i opet Amerike, koja je postala sinonim za sve zlo i loše... |
Satirani sumnjom u izglednu budućnost mnogi su zapali u stanje apatije, no gledajući sve iz đavoljih katakombi, otvarajući oči u demonski sat oko 3 izjutra, čini se može biti gore... |
Kao da u paklu gorim, pomislih...cvrčao je asfalt i ljudi na njemu se pekli poput girica. Smrdio je svijet na besmisao i benzin, na uzaludnost i znoj.Jedino, sad se kroz taj eter mirisa provukao i jak miris lipina cvijeta. Srljajući u samu zjenicu ljeta mnogi su zastali kraj vode. |
Spaljen zrak titra iznad krovova grada! |
Kako je dolazak ljeta naglo obustavljen kišom i niskim temperaturama,možda bi bio red da se piše i o temama manje osunčanim...da sve bude u skladu...s vremenom. |
Nekad čini se sporo sati teku razmočeni kišom... |
Uskoro započinjem snimanje svog drugog filma..Lipa. Od svih ideja i priča, nekako se na koncu svega i u turbulentnim danima ponovnog traganja za identitetom duše kroz kaos probila lipa...stara lipa 65-otogoišnjakinja. |
Jutros starac na klupi pored vrtića...sjedi, otpuhuje dim cigarete..Na svakom koraku život i smrt. Čudno je baš sada u okrilju proljeća vidjeti suton u očima čovjeka koji sam uživa u svojim posljednjim godinama. Starac je djelovao napušteno, pogled upućen prolaznicima tražio je sugovornika u njima. Nitko nije mario za to. Ne mare ljudi..takvi su. |
Ljudi...prečesto nošeni vjetrom laži...pogonjeni taštinom. |
Kroz rđava vrata vječnosti gledam uvijek isti sjaj u daljini... |
Cijelu noć nije izašlo sunce, jer je bio mrak |
okrznuh načas sunce, |
Postoji jedno čarobno mjesto udaljeno od moga grada tek nekih desetak km, možda i manje... Čarobno je otkrih to prije dvanaestak godina u svojim potragama za svojim mjestom.Proplanak, svojom slobodnom stranom okrenut prema sjeverozapadu, noću označen sazviježđem Velikog medvjeda, zapadno zid šume, južno zid šume, istočno uzan poljski puteljak i šikara divlje akacije, bazge i kupine... |
< | travanj, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv